Stres i narušeno mentalno zdravlje često dolaze upravo od narušenih granica. Stoga, jedan od osnovnih načina da sačuvamo svoje mentalno zdravlje je da dobro čuvamo svoje granice. Time ujedno povećavamo svoje kapacitete da se nosimo sa stresom.
Jedan od osnovnih uvjeta da se osjećamo ugodno u nekom okruženju je da se osjećamo sigurno. Osjećaj sigurnosti ima veze s našim osobnim granicama. One mogu biti vezane uz doslovno fizičku udaljenost (distanca), i naravno, psihološke granice.
Prvi korak ka tome je da osvijestimo svoje granice i da ih sami poštujemo. Tada ćemo ih lakše čuvati i od drugih. Drugim riječima, ne znači da su uvijek drugi krivi jer nam prelaze granice. Često mi uopće nismo niti postavili svoje granice. Primjer: U novoj smo vezi. Sestra našeg dečka nas zove na ručak na koji nam se ne da ići jer smo umorni od posla. Nakon vašeg unutarnjeg monologa: „Baš bih bila bezobrazna da odbijem doći na ručak, a tako su me ljubazno pozvali. Sigurno će se uvrijediti ako ne dođem.“ – pristanete otići na ručak i onda se grizete što stalno drugima ugađate i izlazite ususret. Istina može biti da sestri uopće ne bi bio problem da ste odbili i kratko objasnili da vam je bio naporan tjedan i da ste umorni. Štoviše, lako moguće da bi ona voljela da dođete jedino ako vam baš odgovara. Druga varijante je da vas možda zove samo iz pristojnosti i spasila bi se da ne dođete.
Možete i sami prepoznati kada drugi govore o granicama, kroz rečenice, kao što su:
Ne znam se zauzeti za sebe.
Joj, bio sam s rođakom neki dan na kavi, pregazio me.
To dijete mi stalno testira granice.
Možeš li, molim te, to reći na malo taktičniji način?
ZAŠTO POSTAVITI GRANICE?
Najlakše je da zamislite neku državu koja uopće nema označene granice, niti traži pasoš na prelasku, niti prati tko ulazi unutra. Ili zamislite da živite u stanu u prizemlju s kojeg ste skinuli glavna vrata, nigdje ne piše vaše ime, i cijeli dan i noć je sve širom otvoreno. Osim zlonamjernih i nemarnih ljudi, zapravo bi u kuću uletjeli i ljudi koji bi pomislili da je to novi kafić, dio bi pomislio da je galerija, dio bi pomislio da su to zajedničke prostorije mjesnog odbora namijenjen druženju cijelog kvarta. Djeca i zaigrani ljudi ne bi ni razmišljali što je već bi uživali u dodatnom prostoru za vesela druženja bez ikakvih loših namjera. No, vama bi živci brzo pukli. Sve zato jer niste na vrijeme postavili granice.
Par glavnih razloga zašto je važno postaviti osobne granice:
Kada ne postavljamo osobne granice, lako se dovedemo u stanje da iznevjerimo sami sebe, da ne kažem, da pregazimo sebe.
Zapravo ih nitko ne može postaviti osim vas. Vi ste odgovorni za to.
To je odraz brige za sebe i preuzimanja odgovornosti za sebe (umjesto da prebacujete na druge): Ukoliko ne postavimo zdrave granice, prepustit ćete drugima odgovornost da donose odluke umjesto. Možda ćete se složiti da radite stvari koje zapravo ne želite raditi. Nebriga za sebe je odraz neodgovornosti.
Drugim riječima, granice uče druge ljude kako da se odnose prema vama. One pomažu da pojasnite svoju ulogu u odnosu.
Ukoliko ih ne postavimo, dugoročno to rezultira u iritabilnosti, frustraciji, osjećaju niskog samopouzdanja, i samopoštovanja. I na kraju možete to ispucavati na nedužnima. (Primjer: Nitko me ne poštuje, nitko me ne uzima za ozbiljno, Dugo sam trpila, sada ćete vidjeti kako izgleda kada se naljutim.) Drugim riječima, od žrtve lako možete postati nasilnik.
Pogledajte video i poslušajte primjere kako možete sačuvati svoje osobne granice (#boundaries) u različitim situacijama:
Commentaires