Pitanje o „sreći“ mi u raznim verzijama stiže na mjesečnoj razini, pa u pauzama dok pijem kavu (ili čaj da se ne predoziram kavom) plivaju mi oko glave scene, scenariji, rečenice, kadrovi puni lica i dijaloga… Iz te Amazone, pobjegnu redovito kojekakvi zaključci i vjerovanja, možda čak i uvidi, svi necertificirani (nestrukturirani, nespakirani, nedefinirani brojkama), samo razbarušeni…
Vrate se tu i tamo nazad u tu rijeku misli i slutnji, pa se promijene, dorade, izbrišu…ili počešljaju.
Ovih dana su u bijegu par mojih vjerovanja o tome što donosi sreću, odnosno, što stvara kapacitet za sreću. (Preskačem one ustaljene i „certificirane“ : zdravo jesti, kretati se, okružiti se prijateljima, šetati prirodom…)
Što osobi donosi sreću?
▪ Kapacitet da izdrži neizvjesnost
▪ Da (od)žaluje što već dođe (od)žalovati - da osjeti tugu (mikro, malu, srednju, veliku) i da tuguje (osjetiti, doživjeti, i prilagoditi nastavak svakodnevnog življenja ovisno o tome u kakvom stanju ju je to ostavilo)
▪ Da osjeti sreću i da bude sretna bez osjećaja krivnje i opravdavanja (neki više bježe od ovoga nego od tuge, na tugu i ljutnju su navikli pa sreća zna previše uznemiriti)
▪ Da shvati da sigurnosti nema i da to može izdržati bez bježanja u iluzije, isključivosti i jednostavne crno-bijele recepte
▪ Da izdrži (neku novodobivenu) slobodu bez da si odmah stavlja nove okove
▪ Da shvati da je sloboda direktno vezana s odgovornošću: što veća sloboda, to veća odgovornost
▪ Da prizna sebi kada (nekada) osjeti zavist kada npr. vidi tuđu sreću/uspjeh/ljepotu (možda nema izbor hoće li ili ne biti zavidna, no ima izbor kako će se ponašati)
▪ Da napokon shvati da ne može imati i jare i pare - nečega se uvijek moramo odreći, i to je ok, tako se vrti cijeli život. Imamo izbore, stalno, u tome i jeste stvar.
▪ Da shvati poslovicu: „Sit gladnom ne vjeruje“ i da kroz život više-manje prepozna sebe u obje uloge
▪ Da ne traži odmah krivca kada shvati da svijet (često) nije pravedan
▪ Da shvati da drugi zbilja nisu dužni da ju/ga vole ili budu pristojni prema njoj/njemu - kada to shvati, onda ima šanse napokon s više lakoće postaviti granicu onima koji joj prelaze granice i prestati davati svoje vrijeme i život onima koje ne žele isto davati nazad, bez obzira koliko on/a to jako željela. To ne znači da su drugi loše osobe, jednostavno im se npr. ne sviđa. Pa valjda imaju tu slobodu.
▪ Da shvati da je veličanstvena samim tim što živi i što je svjesna da postoji
▪ Može se pitati: Koliko Života trenutno ima u meni? Koliko sam iscijeđen/a? Koliko ugušen/a? Koliko zombificiran/a? Kada pulsira Život u meni? Što ću izabrati?
Što još...?
Comments